Razgovor prije teksta
Nijedna reportaža ne počinje za stolom u uredu. Prvo odemo na mjesto, sjednemo s ljudima koji tamo žive ili rade i pustimo ih da govore svojim ritmom. Tek onda tražimo strukturu, provjeravamo imena, ulice i radno vrijeme. Ako nešto ne možemo potvrditi na terenu, ne objavljujemo.
Preporuka s imenom i razlogom
Kad predložimo kavanu u Dubravi, lončara iz okolice Osijeka ili izlet vlakom prema Zagorju, uz to ide tko vodi mjesto, gdje se nalazi i zašto se tamo ide. Bez popisa "deset najboljih" i bez ocjena koje ništa ne znače. Čitatelj treba znati kome ide i što ga čeka.
Rubrika "Iz susjedstva"
Najveći dio naših tekstova dolazi od čitatelja. Netko pošalje fotografiju dvorišta u Splitu, netko priču o baki koja još peče kruh pod pekom, netko samo preporuku za kavu u Osijeku. Uredništvo uredi tekst, provjeri detalje i objavi ga s potpisom onoga koji je priču poslao.
Mirno čitanje, bez žurbe
Tekstovi su nam duži nego što je danas uobičajeno i to je namjerno. Pišemo za ljude koji čitaju uz jutarnju kavu ili prije spavanja, a ne dok trče između obaveza. Zato su reportaže, kolumne i foto-eseji složeni tako da se čitaju polako, s pauzom između odlomaka.