Splitska riva u ranu jesen: kako grad diše bez gužve

Riva u rujnu izgleda drugačije nego u srpnju. Nema gužve, ali ima ribara, umirovljenika i konobara koji ponovno znaju svoje goste po imenu. Prošli smo rivu od jutra do podneva i zabilježili što se mijenja kad sezona popusti.

Prva promjena je zvuk. Ljeti se preko svega čuje glazba iz kafića i razgovor na nekoliko jezika. Sada se čuje more, koraci i poneki razgovor s druge strane ulice. Isto kamenje, ista palma, drugačiji grad.

Ribarnica prije osam

Na ribarnici se radi najranije. Prodavači postavljaju ribu u red, led se još topi, a prvi kupci dolaze s vrećicama iz pekare. Razgovarali smo s prodavačima koji kažu da se u rujnu mijenja i kupac i razgovor. Ljeti se pita što je svježe, u jesen se pita što je danas ulovljeno i odakle.

Kavana i ista šalica

Konobari uz rivu tvrde da im se u rujnu vraćaju ljudi koje su zimi poznavali po imenu. Nema više stolova za četiri smjene, ali ima vremena za razgovor preko šanka. Kava se pije polako, uz novine i pogled na barke.

Šetnja koja se ponavlja

Umirovljenici koji svaki dan šeću istom rutom kažu da je riva u jesen njihova. Od Rive do Matejuške, pa natrag, uz stajanje kod istih klupa. Fotografije prate svjetlo i zvukove grada bez ljetne vreve.

Za one koji bi htjeli sličan ritam u drugom gradu, pogledajte i reportažu o kavanama u zagrebačkoj Dubravi, gdje se jutro također mjeri po šalici, a ne po satu.