Obrtnici u Slavoniji koji još rade rukama: tri radionice iz Osijeka i okolice

U Osijeku i okolnim selima još postoje radionice u kojima se radi bez velikih strojeva i ugovora s lancima. Posjetili smo stolara, lončara i krojačicu te razgovarali o svakodnevnim poslovima, cijenama rada i mladima koji dolaze učiti. Svaka radionica ima svoj ritam i svoje kupce, a mnogi od njih dolaze iz susjedstva.

Stolar u jednoj od radionica na periferiji Osijeka radi s hrastovinom i bagremom, najčešće po narudžbi za kuhinje i stolove. Kaže da su mu kupci uglavnom ljudi iz kvarta koji su čuli od susjeda, a ne preko oglasa. Lončar u obližnjem selu još vrti kolo na nožni pogon i suši posude na otvorenom, ovisno o vremenu. Krojačica u centru drži mali salon u kojem popravlja odjeću i šije po mjeri, a mnoge mušterije dolaze već godinama.

Alati koje koriste uglavnom su ručni: dlijeta, blanje, škare za lim, igle i konac, ali i pokoja stara mašina koja se održava sama. Materijale nabavljaju lokalno, drvo iz okolnih šuma, glinu iz nalazišta uz Dravu, tkanine od dobavljača iz regije. Radni dan počinje rano, često prije sedam, i završava kad se posao završi, bez obzira na sat.

Ono što ih drži nije velika zarada, nego navika i osjećaj da nešto ostaje iza njih. Nekoliko mladih ljudi dolazi učiti, uglavnom preko ljeta ili nakon škole, i neki od njih ostaju. Razgovarali smo i o tome što bi im pomoglo da ostanu u zanatu, od prostora do opreme, ali i o tome koliko je teško naći nekoga ko će raditi rukama pet dana u tjednu.

Ako vas zanima kako izgleda jedan običan dan u ovakvoj radionici, donosimo i popis alata i materijala koje koriste, uz nekoliko fotografija iz radionica. Za one koji bi htjeli posjetiti neku od njih, preporučujemo da se najave unaprijed jer se radi po narudžbi i bez stalnog radnog vremena za posjetitelje.